Prilikom uređivanja javnog prostora, vlast određuje ovlaštena povjerenstva stručnjaka koja provode svoj izbor preko javnih natječaja. Vlast svoje interese slijedi izabiranjem povjerenstva i stvaranjem zakonskog okvira. Članovi takvih komisija ili povjerenstava na neki su način ovlašteniji od drugih govoriti u ime umjetnosti, no pitanje je odakle ta ovlast proizlazi. Bez obzira na to jesu li to ljudi s kompetencijama (ili ne?), koji imaju više iskustva, ili im je to jednostavno posao, legitimitet da govore u ime umjetnosti daje im upravo vlast.
Takvom posrednom organiziranju vlasti suprotstavljena je volja kulturnih krugova organiziranih u građanskoj inicijativi.
