Umjetnička je akademija donijela jako puno Osijeku jer je prepoznat kao sveučilišno-akademski grad u kazališnim krugovima

* Režirajući predstavu Harmsijek, boravili ste u Osijeku dva mjeseca. U jednom ste intervjuu izjavili kako vam je puno ljudi reklo kako ćete u Osijeku umrijeti od dosade, no, vama se to nije dogodilo. Tko vas je upozorio da biste mogli umrijeti od dosade i čime ste takva upozorenja demantirali?

– Upozorilo me par poznanika, bivših studenata Osječke Akademije no aluzija je više bila na moj aktivni društveni život nego na slabu kulturnu ponudu Osijeka. No, snašao sam se ja i u puno manjim i neaktivnijim sredinama pa gdje neću u gradu veličine Osijeka. Našao sam tijekom ta dva mjeseca sve što zadovoljava moje kulturne potrebe: pub kviz, popularno znanstvene tribine, solidan filmski program, alternativne kazališne predstave, hepening Marka Brecelja, solidne kafiće sa svirkama uživo pa čak i open mike/karaoke večer u Hiru.

* Čini se kako Osječani nisu svjesni kulturne ponude svoga grada. Što mislite, zašto je to tako?

– Stara priča, nitko nije prorok u svom selu.

Puno je lakše i jednostavnije kenjkati kako se ništa ne nudi nego podići dupe ili zasukati rukave.

To ne vrijedi samo za Osijek već i za Zagreb i gotovo sve gradove u Hrvatskoj. Po prirodi posla puno putujem i dosta vremena provodim u drugim gradovima i gotovo svugdje se ljudi više žale nego trude.

* U čemu vi vidte najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Teško mi je to procijeniti u ovako kratkom vremenu, a ionako se mogu pretežno koncentrirati na svoj aspekt a to je kazalište. Mislim da je Umjetnička akademija donijela jako puno Osijeku jer je prepoznat kao sveučilišno-akademski grad u kazališnim krugovima što se već vidi i na osvježenju ansambla i repertoara HNK Osijek.

Mnogi mladi glumci-lutkari se već na sceni predstavljaju i prepoznaju kao „osječki akademci“ što će, dugoročno gledano, biti sve češći i češći slučaj.

Tako nešto može biti samo dobro i za kulturni identitet Osijeka.

* Što ljudi izvan Osijeka prepoznaju kao njegov kulturni identitet? Dijele li Osječani istu perspektivu ili se vide potpuno drugim očima?

– Na žalost, većina ljudi van Osijeka grad veže više uz politiku nego uz kulturu.

A i kad se spomenu kultura i Osijek u istoj rečenici, obično je najveća poveznica „tamburica“ ili nešto slično.

Bojim se da se i sami Osječani tako doživljavaju i da se ovi koji preferiraju drugačiji, alternativniji umjetnički izražaj osjećaju, s pravom, zapostavljeni.

* U dva ste mjeseca mogli ponešto saznati i o problemima u kulturi u Osijeku. Što mislite, koji je temeljni problem osječke kulture?

– Nedostatak alternativne umjetničke ponude koja daje veću lepezu kreativnosti + nedostatak kulturnih prostora koji bi bili spremni istrpiti i financijske minuse kako bi ponudili umjetničke pluseve + osjećaj zapostavljenosti od strane državne kulturne politike.

* Vidite li Osijek kao Europsku prijestolnicu kulture?

– Iskreno, teško u konkurenciji nekih drugih hrvatskih gradova. Bojim se da naprosto gradske vlasti i kulturna scena dovoljno ne rade na prezentaciji i brandingu gradskih kulturnih vrijednosti na državnom nivou.

Kao da ste sami sebi, potpuno nezasluženo, nabili kompleks prividne provincijalnosti.

Zapravo ste grad koji se nalazi na razmeđi nekoliko metropola i trebali bi crpiti najbolje od njih (Budimpešta, Sarajevo, Beograd, Zagreb…), a ne da ti gradovi crpe vašu energiju i talente.

* U slučaju da Osijek zaista ponese tu titulu, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za pokretanje različitih programa i izgradnju infrastrukture. Što je prioritet Osijeka, a čime bi opravdao ne samo titulu nego i to što je kulturni centar ovoga dijela Hrvatske?

– Koji god hrvatski grad ponese tu titulu trebao bi je iskoristiti na način kako je Zagreb 1987. Iskoristio Univerzijadu za potrebe sporta: za podizanje dugotrajne kulturne infrastrukture i vlastitog samopouzdanja.

Osijek ima ogromni potencijal samo, po mom mišljenju, ne smije pasti u zamku samosažaljevanja i kukanja nad vlastitom sudbinom.

Odjebite kompleks manje vrijednosti, ignorirajte gorenavedene „metropole“ i radite svoju stvar! Osijek je imao genijalnu scenu osamdesetih (Neue Slavonische Kunst i ostatak ekipe), mnogi od tih ljudi su i dalje među vama, pitajte ih za savjet, razmjenite iskustva, stvarajte!