Osijek kao centar multikulturalnosti i nije dovoljno iskorišten

* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?

– Različite manjinske udruge, Osijek kao centar multikulturalnosti koji nije dovoljno iskorišten .

* Što prepoznajete kao osječki kulturni identitet? Kako ga promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?

– Bogatstvo regije običajima i kulturnim vrijednostima raznih naroda.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto su one važne?

– Mislim da ne postoji suradnja svih kako bi trebala biti. Možda nešto u manjem obliku.

* Kako učiniti kulturne vrijednosti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Kroz svakodnevna razna događanja, kroz manifestacije  upoznavati širi krug Osječana o postojanju raznih kultura  u sredini u kojoj žive i njihovo predstavljanje.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture?

– Nedovoljna sredstv a za rad, predstavljanje, mali broj manifestacija u gradu, mali broj kulturnih događanja. Asimilacija je jedan od problema, mladi se uče samo vrijednostima rada i novaca, a tako zaboravljaju odakle su njihovi pretci.

* Multikulturalnost Osijeka često se spominje kao njegova velika prednost. Smatrate li da se dovoljno ulaže ted a se dovoljno ističe taj segment kulture Osijeka?

– Da, velika je prednost grada Osijeka postojanje više nacija i naroda, ali samo ulaganje u razvoj multikulturanosti je toliko mala da nije ni za spominjati. Ona se održava  radom i trudom malog broja entuzijasta  koji imaju razvijenu svijest o vrijednostima raznolikosti.

* Što bi Osijek mogao dobiti titulom Europska prijestolnica kulture?  Koje su njezine prednosti?

– Ime grada bi se daleko čulo, njegova raznolikost nacija koji u njemu žive, turizam bi dobio na značenju, a gospodarstvo bi se pokrenulo raznim investicijama što domaćih, tako i stranih investitora kroz evropske fondove. , privlačenjem stranog kapitala. U konačnosti, najvažniji aspekt je zadržavanje naše djece u Osijeku i županiji, zaustavljanja iseljavanja kroz zasnivanja rada i  rješavanja egzistencijalnog pitanja.

* U slučaju da ponesemo ovu titulu, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za pokretanje kulturnih programa kao i izgradnju infrastrukture? Što vidite kao prioritet Osijeka?

– Naveo sam jedan od  problema, a to je iseljavanje naše djece i ako uspijemo svi, ama baš svi, svojim radom i trudom zaustaviti trend iseljavanja mladih, dobili smo najveću nagrdu. Asimilacija je isto tako veliki problem nacionalnih manjina Osijeka, nedovoljna sredstva za njihov  rad udruga koji njeguju običaje i tradiciju. Nedostatak je škola s nacionalnim predznakom.
Dao bih možda prijedlog za izgradnju velikog centra, centra nacionalnih manjina  gdje bi svi bili na jednom mjestu. Tada bismo razvijali međusobnu  nacionalnu svijest i toleranciju, pomagali jedni drugima, pripremali zajedničke nastupe i manifestacije, pokazali Europi da je Osijek u pravom smislu riječi multikulturalan grad. Naravno, unutar centra bi djelovale i radile i hrvatske udruge jer bez hrvatskih običaja i tradicija ni mi ne bismo postojali .

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon 2020.?

Ako nešto od ovih mojih zamisli riješimo, dobili smo trajnu vrijednost Osijeka koja se neće moći tako lako ugasiti.