Muzej Slavonije ishodište je prepoznavanja i vrednovanja kulturne priče grada

* Muzej Slavonije je sa svojih gotovo 400 tisuća registriranih predmeta koji su raspoređeni u stotinjak zbirki, odnosno dvet odjela postao je najveći muzej općeg tipa u Hrvatskoj. Jesu li Osječani svjesni tog velikog potencijala kulturne djelatnosti Osijeka?

– Osječani zasigurno poznaju i prepoznaju svoj Muzej, no, pitanje je koliko i kako komuniciraju s onim što im Muzej nudi.

* Kako te kulturne vrijednosti učiniti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Kulturne vrijednosti ne možete jednostavno“useliti“ u svoju svakodnevicu. O njima valja učiti, spoznavati, tražiti, pratiti i promišljati… od vrtićkih doticanja čudesnog svijeta prošlosti, redovitog i dobroosmišljenog osnovnoškolskog i srednjoškolskog programa…

Valjani i kvalitetni muzejski programi dobrom promidžom trebaju doprijeti do korisnika i postati i ostati dijelom već spomenute, ne baš pretjerano svijetle nam, svakodnevice.

* U čemu je još kvaliteta i potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Na čemu graditi identitet i prema čemu ga usmjeriti?

– Osijek je u mnogo čemu čudesan i jednistven grad. Mi Osječani iznimno smo ponosni na njegovu bogatu kulturno-povijesnu tradiciju.

Osobno, svoj grad doživljavam kao sponu tradicije i suvremenosti i to u najpozitivnijem smislu.

I upravo u toj dugoj tradiciji postanka i opstanka na ovim prostorima i prepozatljivim tragovima različitih kultura sačuvanih u baštinskim riznica, gradskim pročeljima, parkovima, bajkovitoj Tvrđi valja tražiti, identitet Osijeka.

* Na koji biste način vi promicali i zaštitili kulturni identitet Osijeka na regionalnim , nacionalnim i europskim razinama?

– Uistinu, nije dovoljno samo voljeti grad, no, važno je započeti željom da vlastito promišljanje i oslik grada preneseš i drugima. Dakako, stvaranje valjane promidžbe zahtijeva i znatna ulaganja koja se zasigurno mogu i trebaju isplatiti.

Osijek je, čini mi se još uvijek „Skriveni grad“, kako su ga u sjajnoj knjizi istoimenog naslova oslikali autori.

Upravo otkrivanjem tih skrivenih ljepota grad može sačuvati svoj iskon.

* Postoji li jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika, a koja se tiče suradnje Muzeja Slavonije s drugim kulturnim ustanovama? Što treba poboljšati?

– Muzej Slavonije ishodište je prepoznavanja i vrednovanja kulturne priče grada. Mogu govoriti iz pozicije rizničara tek jednog njegova baštinskog dijela – bogate tiskane tradicije jedne od najvećih muzesjkih knjižnica s brojnim spomeničkim zbirkama. Svaka od njih, a riječ je o privatnim knjižnicama, na svoj način upoznaje nas s imateljima, čitateljima, ali i tradicijom vremena i prostora u kojima jenastajala.

* A problemi? Ukoliko postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture? Gdje su kulturni djelatnici, ali i sami građani zakazli?

– Zatočeni smo u bremenitom razdoblju koje svoje uzroke i povode ima u daleko širim granicama grada i države u kojoj živimo.

Osječka kultura, bojim se, u utihnula je, no ne i potpuno ugasla.

Kulturi, kao i svakoj drugoj djelatnosti potrebna su sredstva. Entuzijazam ne može pokriti nužnost materijalnih i inih troškova. No, još ga, sigurna sam ima dovoljno. Dobro organizirana i jasno profilirana programska strategija kulturnih institucija može učiniti čuda… a naši sugrađani to znaju prepoznati.

* U slučaju da Osijek zaista postane Europskom prijestolnicom kulture, imat ćemo i obavezu i mogućnost izgraditi infrastrukturu te pokrenuti mnogobrojne programe. Što biste vi prvo napravili, a što bi opravdalo tu prestižnu titulu?

– Širom otvorila bogate baštinske riznice…

* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon što se ovjenča tom titulom, a da bi i dalje ostao „na konju“, zauvijek Europska prijestolnica kulture?

– Svijest o vrijednosti i bogatstvu koje imamo, restaurirani predmeti, obnovljena pročelja, uređeni trgovi… U tom novom svjetlu prava slika našega grada, prodrmat će, nadamo se i one moćnije i važnije od nas… No, sada smo uistinu zamaštali.

* Kako vi osobno možete unaprijediti kulturu grada? Imate li kakve planove u organizacijskom razvoju i podizanju kapaciteta?

– Djelatnica sam iznimno značajne kulturne institucije.

Ljubav prema poslu i građi o kojoj skrbim zajedno s ostalim kolegama dio je moje svakodnevice, svakodnevice u kojoj je bavljenje spomeničkom građom davno prestalao biti tek posao…

Ona je puno, puno više od toga…