Osijek je godinama imao najjaču rock scenu u Hrvatskoj, ali u zadnje vrijeme ipak nedostaje mladosti

* Debeli precjednik je već 20 godina dio osječke, ali i nacionalne underground scene. Nikako da postanete mainstream. Je li to vaša volja ili tek splet nesretnih okolnosti? Je li se što u Osijeku promijenilo u tih 20 godina kako prema vašem tako i prema drugim punk bendovima?

– Ne bih želio da zvuči kao izgovor što nikada nismo postali popularniji, ali Debeli precjednik nikada nije ni želio biti mainstream. Bila je jedna velika prilika, nismo je prihvatili i danas nam nije žao.

Bolje se osjećamo u malim klubovima nego na velikim festivalskim binama. Toplije je, intimnije i emotivnije. I bučnije.

Je li se što promijenilo? Ne znam u u kojemu smislu. U pravilu smo najviše ovisili sami o sebi. Tako je i danas. I sa Debelima i sa ostalim bendovima.

* Ako postoji, navedite jedan temeljni problem osječke kulture općenito, ali i gradske glazbene scene? Gdje vidite rješenje?

– Čini mi se da je najveći problem u nedostatku profiliranoga kluba s konstantnim sadržajima, koncertima. U njima se ljudi dobro osjećaju, iz vikenda u vikend se vraćaju. Tako se stvara scena. Nije to preteška formula za shvatiti. Njujorški CBGB najbolja je škola a ta je škola stara 40 godina samo je mi još nismo kadri naučiti.

Imali smo devedesetih OKS, kasnije Mini teatar pa United, danas Epic, ali nedostaje sustavnost i konstanta.

Ne bih morao razmišljati hoće li za vikend biti neko događanje ili ću poljubiti vrata.

* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Koliko ta politika i (ne)suradnja utječe na osječku glazbenu scenu i zašto je ona važna?

– Na nekim instancama postoji, i vidim da je to za umjetnike i publiku dobra stvar i da uživaju u njoj.

U glazbenom undergroundu gdje se mi nalazimo kulturna politika ne postoji, ali nisam siguran da je alternativnim umjetnicima odviše i potrebna.

Mišljenja sam da je infrastruktura ali i financijska potpora, koja ne mora biti suludo velika daleko potrebnija nego lobiranje.

* Kako kulturne vrijednosti učiniti dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana?

– Sadržajima i konstantnošću. Tako se ljudi navikavaju na kulturu.

Jedino na što smo mi naviknuli je da će se Pannonian Challenge održati. No to je jedno svijetlo na kraju tunela i na njega treba čekati godinu dana.

Ostatak godine koncerti na kojima se može čuti gitara s distorzijom ovise o entuzijastima koji se tu i tamo odluče dovući neki bend i nakon prvog minusa na blagajni, logično, odustaju od daljnje organizacije.

* Što vidite kao potencijal kulturne djelatnosti Osijeka?

– Siguran sam da to nisu pivski šatori već spomenuti Pannonian Challenge ili Slama. No to su sigurno i Gužva u 16tercu, Grupa tvog života ili Warhead koji nas predstavlja turnejama po Brazilu. Nažalost velikoj većini ljudi je još uvijek nepojmljivo da metal bend može biti kultura.

* Možemo li govoriti o Osijeku kao gradu koji svoj identitet može temeljiti na punk i rock sceni?

– Apsolutno. Osijek je godinama imao najjaču rock scenu u Hrvatskoj. U zadnje vrijeme ipak nedostaje mladosti, a bez svježe krvi scena ne može preživjeti.

Pojavi se tek s vremena na vrijeme neki novi mladi bend koji se odmah uplete u prvu početničku grešku, a to je sviranje obrada.

Bez autorskih pjesama, koliko god klimave, traljave u početku bile, kao što su to bile i naše, brzo će probe dojaditi a bend će se ugasiti. Čini mi se da su mladići iz benda Reset na dobrome putu.

* U čemu vidite prednost titule Europska prijestolnica kulture? Što bi Osijek njome mogao dobiti?

– Mainstream kultura vjerujem može dobiti mnogo.

Nadam se da bi pokoja mrvica iz Europskih fondova mogla pasti i u underground… ali bojim se da je to utopija.

* U slučaju da Osijek postane europskom prijestolnicom kulture, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva za pokretanje različitih kulturnih programa kao i izgradnju infrastrukture. Što je prioritet kako bismo opravdali tu titulu?

– Ponovit ću – sadržaji. Treba ih što više. Iz kvantitete se uvijek izrodi kvaliteta.

* Što Osijeku treba ostati nakon 2020.?  

– Ako se dogodi da postanemo europska prijestolnica kulture nadam se da će ostati gotova infrastruktura.

Klubovi, galerije, profilirani i uhodani festivali.

Ako se dogodi da kao nakon svjetskog rukometnog prvenstva, izgrađene dvorane u koje je ulupan veliki novac ostanu zjapiti prazne, nismo ništa napravili.