
Glazbena škola mora biti inkubator za Muzičku akademiju koja time postaje inkubator za HNK, a iz priloženog se vidi da to nije tako
* Zašto je važno da kulturne vrijednosti budu dijelom svakodnevnog života najšireg broja Osječana? Kako doći do tog nivoa u kulturi?
– Zbog toga što one razvijaju estetske vrijednosti i emocionalnu inteligenciju.
Nivo postižemo prvenstveno u obrazovanju obitelji, zatim kroz odgojno-obrazovne institucije (vrtići, škole, fakulteti) te kroz razne događaje vezane uz umjetnost (koncerte, izložbe, predstave…).
* Smatrate li da postoji jasna kulturna politika i suradnja najšire platforme kulturnih dionika? Zašto je ona važna?
– Mislim da ona u globalu postoji, ali da nije razvijena pa ni maksimalno funkcionalna.
Važna je zbog toga što su institucije koje čine tu politiku jedna drugoj inkubator umjetnika, a ne funkcioniraju usklađeno.
Primjer je glazbena škola koja mora biti inkubator za Muzičku akademiju koja time postaje inkubator za HNK, a iz priloženog se vidi da to nije tako.
* Ako postoji, navedite temeljni problem osječke kulture?
– Financije i politika.
* Što vidite kao najveći potencijal kulturne djelatnosti Osijeka? Je li on dovoljno iskorišten?
– Smatram da nam je najveći potencijal geografska pozicija u blizini tri države kao i prostori odnosno eksterijeri (poput Tvrđe) koje u tu svrhu možemo koristiti, a nisu dovoljno iskorišteni.
* A identitet? Na temelju čega trebamo graditi identitet koji bi bio prepoznatljiv?
– Tradicionalne vrijednosti i sve vezano uz njih.
Tradicija nam može biti tema za sve vrste umjetnosti pa tako i za izgradnju identiteta.
* Na koji ga način promicati na regionalnim, nacionalnim i europskim razinama?
– Vrlo lako. Etno pravac je danas vrlo popularan u cijelome svijetu, a sklon je raznim crossoverima u svim granama umjetnosti. Na regionalnoj razini još više jer zemlje koje nas okružuju imaju jaku poveznicu s našom tradicijom i isprepliću se kroz povijest.
* Što bi Osijek dobio titulom Europska prijestolnica kulture? Koje su njezine prednosti?
– Dobio bi značaj na umjetničkoj karti Europe, znatnu svotu financija koja bi pokrenula i ostvarila mnoge ideje te na kraju razvoj kulturne svijesti kako grada tako i šire okolice. Sigurno da bi to utjecalo i na sociološki razvoj budućih generacija koje bi trebale odrastati oslobođene od loših segmenata prošlosti.
* U slučaju da Osijek zaista postane europskom prijestolnicom kulture, na raspolaganju će nam biti znatna sredstva. Što je prioritet, koje je programe potrebno pokrenuti odnosno koju infrastrukturu postaviti?
– Prvo bi trebalo osposobiti sve te prostore, a koji nisu još u funkciji kao i izgradititi nove u kojima bi se mogle održavati kulturne djelatnosti. Npr. u Osijeku nemamo dvoranu u kojoj bismo mogli ugostiti filharmoniju ili održati bilo kakav veći koncert klasične glazbe, a da je prostor akustički adekvatan.
Zato nam razni svjetski baleti plešu po sportskim dvoranama uz pivo i kokice.
Zatim otvoriti agenciju koja bi nadzirala, povezivala i koordinirala sve kulturne institucije i nakon tog osmisliti program koji neće biti održavan samo jednu godinu mandata grada već koji će postati tradicija i nakon što Osijek više ne bude europska prijestonica kulture.
* Što Osijeku treba ostati u godinama nakon 2020.?
– Kulturno odgojno-obrazovne institucije koje međusobno funkcioniraju, eksterijer obnovljenoga grada, tradicija raznih kulturnih manifestacija, ekonomska dobit kroz dulje razdoblje i razvijena svijest o općoj kulturi u svakom a ne samo u onim građanima grada koji se bave umjetnošću.